Nova pravila u određivanju cijena u maloprodaji za FMCG sektor

Nedavno su utvrđena nova pravila određivanja cijena, odnosno poslovanja kada FMCG sektor prodaje robu trgovcima, tj. maloprodajnim lancima, a odnose se na hranu i poljoprivredne proizvode…

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja dane su velike ovlasti (gotovo policijske) u provođenju novih pravila pa je tim važnije da se ona u potpunosti i provedu ‘u život’. Osim određivanja cijena, novosti uključuju i način izdavanja računa i način sklapanja ugovora. Novost je definiranje cijena, a njihove definicije su bitne jer o njima ovisi i kada je određena praksa zabranjena. U Tablici 1 prikazali smo sažetak glavnih razlika u tipovima cijena.

ZNAČAJNA PREGOVARAČKA SNAGA

Povećan je obuhvat trgovaca na koje se odnosi zabrana nepoštenih praksi, a to su sada svi oni koji su ostvarili ukupni godišnji prihod od najmanje 15.000.000,00 kuna što uključuje i promet povezanih društva. Takvi trgovci (kupci) imaju značajnu pregovaračku snagu i ne smiju je iskorištavati, odnosno nametati tzv. nepoštene trgovačke prakse.

NEPOŠTENE TRGOVAČKE PRAKSE

Postoji nekoliko setova zabranjenih trgovačkih praksi, a one od kojih nema iznimki su:

1. Nepostojanje pisanog ugovora, kao i pisani ugovor između kupca i dobavljača koji nije u skladu sa zakonom ili postoje obveze nametnute dobavljaču koje nisu predviđene u pisanom ugovoru. (Koje elemente takav ugovor mora imati definirali smo niže.)
2. Plaćanja koja nisu jasno istaknuta i specificirana na računu ili otkupnom bloku.
3. Opći uvjeti poslovanja kupca koji nisu u skladu s odredbama zakona.
4. Jednostrani raskid ugovora s dobavljačem od strane kupca u nepisanom obliku ili bez navođenja osnovanih razloga za raskid ugovora ili mogućnost otkaza ugovora s dobavljačem bez primjerenog otkaznog roka ili mogućnost jednostrane izmjene ugovora od strane kupca (trgovca).
5. Nerazmjerno visoke ugovorne kazne. 6. Ostale nepoštene trgovačke prakse.

PISANI UGOVOR

Ugovor između kupca i dobavljača mora biti uvijek u pisanom obliku. U Tablici 2 smo saželi glavne elemente koje pisani ugovor mora imati i njihova pojašnjenja.

Iznimno, pisani ugovor nije potreban ako dobavljač prihvati ponudu koja sadržava javno objavljene i obvezujuće uvjete kupca koji kupuje na otkupni blok primarni poljoprivredni proizvod radi njegove daljnje prodaje ili prerade, a ponuda sadržava odredbe navedene u Tablici 2, odnosno ako dobavljač i kupac imaju sklopljen ugovor o zajedničkoj proizvodnji koji sadržava navedena pravila.

Kupac je dužan javno objavljene obvezujuće uvjete čuvati, odnosno arhivirati u slučaju svake izmjene radi osiguranja dokaza prilikom nadzora. Također, pisani ugovor nije potreban ako dobavljač isporučuje proizvod kupcu koji je zadruga i/ili proizvođačka organizacija čiji je član dobavljač, i ako statut zadruge, odnosno osnivački akt proizvođačke organizacije, sadržava propisane odredbe.

Pravila izdavanja računa i otkupnog bloka

Uz uobičajena porezna pravila, odnosno pravila fiskalizacije prilikom izdavanja računa, račun koji dobavljač izdaje kupcu mora sadržavati jasno navedeni iznos ugovorenih popusta/ rabata i specifikaciju na što se ti iznosi odnose. U ovom slučaju je dobavljač taj koji odgovara za sadržaj računa. Otkupni blok koji kupac uslužno izdaje umjesto dobavljača mora najmanje sadržavati elemente vezane uz obračun vrijednosti, i to količinu preuzete robe, kakvoću i utvrđenu cijenu te jasno navedeni iznos ugovorenih popusta ili rabata i točnu specifikaciju na što se iznosi odnose u skladu s javno objavljenim i obvezujućim uvjetima kupca.

Međutim, ovdje kupac odgovara za sadržaj otkupnog bloka. Naknade za usluge kupca prema dobavljaču čije ostvarenje ovisi o stvarnom i mjerljivom učinku kupca, a ne smatraju se nametanjem nepoštene trgovačke prakse ne smiju biti izražene na računu dobavljača, već za te usluge kupac mora izdati račun dobavljaču na kojem mora jasno specificirati svaku pojedinu uslugu. (Tablica 3 – Ostale nepoštene prakse)